Materijali

Vrste kamena se razlikuju po imenu. Kako kamen dobiva ime? Obično se ime sastoji od dva dijela. Prvi dio opisuje boju, a drugi je ime kamenoloma. Na primjer Negro Marquina je crni vapnenac iz Marquine (Španjolska), a Bianco Carrara je bijeli mramor iz Carrare (Italija).

GRANIT je skup kristala i nikad ne može biti u jednoj boji, baš zbog tih protkanih kristala. Osim toga on je najpovoljniji za eksterijer jer je otporan na vremenske uvjete, dok kamen (Porfiri, Bazalti, Škriljci, Gnajsi) i MRAMOR nisu. Njima se caklina, s vremenom, skine pa postanu mat i upijaju razne nečistoće stoga su pogodniji za interijer.

Klesarstvo je djelatnost koja koristi razne vrste kamena. Kamen je prirodno ili umjetno odvaljeni dio stijene. U graditeljstvu se kamen koristi kao prirodni, ili arhitektonsko-građevni za gradnju te oblaganje. Primjena kamena ovisi o njegovim fizičkim i kemijskim značajkama. Najpoznatije vrste kamena: granit,mramor, vapnenac, pješčenjak, škriljevac, kvarcit, oniks, vapnenac, travertin, dijabaz, bazalt, gabro...

Četiri su glavne vrste kamena (podjela po načinu postanka):

1.) sedimentni, taložan - Primjer: vapnenci i dolomiti
2.) metamorfni - Primjer: mramor
3.) vulkanski ili magmatski (dubinski ili površinski) - Primjer za dubinski eruptivni: granit
4.) umjetni kamen - Primjer: Teraco, Lažni mramor

Sedimentni kamen je nastao od organskih elemenata kao što su glečeri, rijeke, vjetar, oceani, fosilizirane životinje i biljke. Metamorfni kamen nastao je strukturalnim promjenama postojećih eruptivnih i sedimentnih stijena, uslijed kombinacije utjecaja topline, tlaka i miješanja raznih minerala. Promjena se može očitovati kao kristalizacija, te kao promjena teksture ili boje. Eruptivno kamenje je uglavnom formirano od vulkanske magme. Ispod Zemljine površine, tekuća magma se ohladila i skrutila. Mineralni plinovi i tekućine prodrli su u kamen i kreirali kristalne formacije raznih boja. Umjetni kamen nastaje umjetnom mješavinom cementnih smola sa dodatkom kamenih krhotina.

Komercijalna podjela, vrste kamena (po sastavu) na:

1.) granite (tvrdi kamen) stijene silikatnog sastava i
2.) mramore (meki kamen) stijene karbonatnog sastava (veoma dobro i relativno lako se obrađuje)

Pojam mramor, kao komercijalni naziv, obuhvaća sve karbonatne stijene bez obzira na postanak. Mramor je sedimentna, metamorfna stijena, dok je granit eruptivna i zato je puno tvrđi od mramora. Ne mogu se sve vrste kamena koristiti za vanjska ili unutarnja oblaganja vodoravnih i okomitih površina. To svakako ovisi o fizičko-mehaničkim značajkama kamena, posebno o njegovoj:
• gustoći,
• poroznosti,
• upijanju vode,
• čvrstoći na tlak u suhom stanju i nakon smrzavanja,
• čvrstoći na savijanje,
• otpornosti na habanje, i
• postojanosti na mrazu.

Vrste kamena, s obzirom na namjenu i mjesto ugradnje:

1.) Mramor i drugo vapnenačko kamenje pripadaju osjetljivijim materijalima. Namjena: sve vrste unutarnje uporabe. Mogu se koristiti i vani, za spomenike, građevine, ali u područjima umjerenije klime.

2.) Granit, porfir, bazalt, pješčar i ostali kamen za spomenike ili za građevinarstvo. Graniti mogu više izdržati pa se zato njihova uporaba ne ograničava samo na fizikalna svojstva.

3.) Porfiri i kvarciti su vrlo omiljeni za popločavanje vanjskih površina uz samostojeće kuće. Nisu sve vrste kamena za spomenike. Osim granita i mramora za izradu nadgrobnih spomenika i grobnica u primjeni su i druge vrste kamena - dijabaz, najpoznatiji crni arhitektonsko-građevni kamen. Svježi dijabaz se može uglačati do briljantno visokog sjaja koji je trajan i otporan na atmosferilije. Gabro je dubinska eruptivna stijena građena od različitih minerala. Koristi se za izradu ukrasnih ploča i nadgrobnih spomenika. Bazalti su crne boje, školjkastog prijeloma i skoro redovno sadrže staklo. Dobro se glačaju te se upotrebljavaju kao arhitektonski kamen. U klesarstvu se za dizajn kamenom, osim prirodnog kamena koristi i umjetni kamen ili imitacija kamena.

Nudimo sljedeće vrste kamena: